E. Jinger je postao poznat zahvaljujući ratnim dnevnicima i teorijskim razmatranjima o ratu /U čeličnim olujama (1920), Borba kao unutrašnji doživljaj (1922), Šumarak 125 (1925), Vatra i krv (1925)/, u kojima – zanemarujući političku dimenziju Prvog svjetskog rata – sâm rat vidi kao mogućnost da se čovek egzistencijalno dokaže i da iskusi granične situacije. Navedena djela, a i ona kasnije napisana, pokazuju da su Jingerova iskustva iz Prvog svjetskog rata na presudan način oblikovala njegov pogled na svijet. – Posebno mesto u Jingerovoj dnevničkoj prozi zauzimaju dnevnici o Drugom svjetskom ratu – ima ih šest, i objavljeni su pod naslovom Zračenja. Za vrijeme rata E. Jinger je bio, uglavnom, u Francuskoj, i to najviše u Parizu, u štabu glavnokomandujućeg. Tada su nastala dva od pomenutih šest dnevnika: Prvi pariski dnevnik i Drugi pariski dnevnik. – Prvi pariski dnevnik, kao i ostali dnevnici iz Zračenja, delo je pisca koji sa sumnjom i radoznalošću, s moralnim i psihološkim senzibilitetom gleda svoju okolinu, razmišlja o viđenom, sebi i čitaocu postavlja pitanja što traže odgovore i, u najmanju ruku, nagone na razmišljanje. – E. Jinger je veliki hroničar i posmatrač prošlog stoljeća. Umro je 17. februara 1998, samo nekoliko nedelja prije nego što će napuniti sto tri godine. Malo je nedostajalo pa da nam ostavi dnevničke zapise o početku trećeg milenijuma.