Djevojčica umire. Kosa i dalje raste. Dvjestotinak godina kasnije, ispod porušene crkve raspliće se bakarna griva duga preko dvadeset metara i jedna priča o strastima u tropskim krajevima po kojima lete golubovi od papira sa ljubavnim porukama. U romanu O ljubavi i drugim demonima kolumbijski Nobelovac Garsija Markes još jednom majstorski poseže kazivanju u pjesničkim slikama koje, međutim, govore o svakodnevici ljudi koji po sebi nisu ni dobri ni loši, nego su, kao svagda i svugdje, prije svega žrtve uzajamnih nesporazuma i sopstvenih zabluda. Endemska tema Garsije Markesa o čovjekovoj naknadnoj pameti, o osvješćivanju koje vazda prekasno stiže, o kobnom usudu umne tromosti, i u ovom romanu je obrađena velelepnim umjećem svođenja vaskolikih odnosa među ljudima na malu pojedinost i nekoliko stalnih motiva ove takoreći mirišljave proze koja se, uz to, može čitati i kao tanana ironija mudrosti.