Jung je, kako je u svojim poznim godinama sam izjavio, pripadao introvertnom intuitivno-misaonom psihološkom tipu. Teško da takva kategorija ličnosti odgovara elokventnom, strastvenom, duhovitom i srdačnom čovjeku spremnom, pa čak i željnom da razgovara ne samo s bezbrojnim prijateljima i poznanicima već i sa potpunim neznancima, koji su mu ponekad telefonirali bez prethodnog upoznavanja, kao i sa desetinama novinara krajnje raznolikog nacionalnog porekla i profesionalnih kompetencija što su ga bombardovali pitanjima u rasponu od jednostavnih do veoma učenih. Da li bi introvertna osoba misaonog tipa satima sjedela pod blještavim, neprijatno toplim osvietljenjem dok kamere snimaju poduži intervju u kojem se nadugačko raspravlja o skoro svakom aspektu njenog psihološkog sistema i intelektualnog razvoja? A Jung je to činio, i to s punih osamdeset.