Duhovni čovjek vidi svijet drukčije od ostalog svijeta: mnogi gledaju, samo on vidi! Oni gledaju pojave, on sagledava suštinu. Njegove oči gledaju crkvu, ali duh traži dogmu na kojoj ona počiva; on gleda građevinu, ali u njoj vidi okamenjen jedan san; on se vozi u avionu, ali u njemu vidi misao koja leti; pred njim je katanac, ali u njemu vidi simbol nepovjerenja među ljudima; gleda sliku, ali pita za njenu umjetničku poruku; dok gleda nekoga ko brani rodnu grudu, on je ubijeđen da ovaj brani svoja uvjerenja; kad nekoga gone, on pomisli da ga progone zato što drukčije misli; za njega malo znače sukobi klasa, ako to nisu sudari različitih pogleda na svijet; za njega kriza društva nije u raspadu ustanova, već u slomu duha i morala…