Herman Bauzinger (r. 1926) studirao je germanistiku, anglistiku, istoriju i etnologiju; od 1960. radio je kao redovni profesor u Tibingenu, gdje je od 1960. sve do 1992. bio na čelu Instituta za empirijsku kulturologiju Ludvig Uland. Proučavao je svakodnevnu kulturu, kulturnu i društvenu istoriju, narodnu književnost i književnost za omladinu, ali se prije svega bavio osnovnim problemima etnologije. Važnija djela: Forme narodne poezije (21980), Bajka. Mašta i stvarnost (31984), Narodna kultura u svetu tehnike (21986), Slepi pas (1991), Pomalo besmrtni (1999), Tipično nemački (2000). Učestvovao je i u priređivanju getingenske Enciklopedije bajke. Knjiga (naslov originala: Hermann Bausinger: Volkskunde. Von der Altertumsforschung zur Kulturanalyse, 1999), sadrži sledeća poglavlja: I O ISTORIJI ETNOLOGIJE KAO NAUKE, II KRITIKA OSNOVNIH POJMOVA, III RELIKTI – I ŠTA SVE S NJIMA MOŽE DA SE DOGODI, IV ANALIZA KULTURE, V NOVE PERSPEKTIVE, Pogovor (1999).