Remek-djelo Sabahatina Alija koje je doživelo neočekivanu i zasluženu svjetsku slavu sedamdeset godina nakon prvog objavljivanja Raif-efendija je, naizgled, sasvim običan službenik u banci. Marljivo radi za svojim pisaćim stolom u Ankari prevodeći dokumenta. Međutim, u jednoj pohabanoj svesci zabeležena je priča o susretu koji će mu promijeniti život. Otkriće izuzetne prošlosti ovog običnog čovjeka jedno je od mnogih iznenađenja koje očekuju čitaoce romana Madona u bundi, dubokog i dirljivog promišljanja o ljubavi i gubitku turskog pisca Sabahatina Alija. Otkriće je već i Alijev roman sam po sebi – naravno ne za čitaoce u rodnoj Turskoj, gdje je prvi put objavljen još 1943. i gde je u poslednje tri godine štampan u više od milion primjeraka. Iako niko pouzdano ne zna razlog tolike obnovljene popularnosti, pretpostavlja se da dio privlačnosti leži u Alijevoj biografiji: pisac je bio protivnik i žrtva tadašnjeg autoritarnog režima, koji je, najverovatnije, odgovoran za njegovu smrt pod nerasvijetljenim okolnostima 1948. godine. S druge strane, priča o nesrećnoj ljubavi, naročito ako je uvjerljiva i suptilna kao ova, opčinjava čitaoce širom svijeta pokazujući da ljepota i istina, kao i književnost, vječno traju.