“Kakva je naša briga za vlastitu filosofsku tradiciju”, piše u predgovoru ovog po mnogo čemu pionirskog poduhvata u izučavanju naše filozofske prošlosti Ilija Marić, “vidi se već po tome što su mnogi naši mislioci iz prošlosti, čak i iz one skorije, naprosto zaboravljeni. Neka značajna filosofska djela pisana na stranim jezicima u XIX i XX vijeku još uvek nisu prevedena, a da ne govorimo o ponovnom objavljivanju važnijih radova ili odabranih djela značajnijih autora iz naše prošlosti. Istorija nacionalne filosofije sasvim je skrajnuta i zapostavljena, ne predaje se na matičnom fakultetu ni kao izborni predmet, tako da naši filosofi i nemaju pravu priliku da upoznaju vlastitu tradiciju, koja im se onda prirodno čini siromašnijom i bezvrednijom nego što inače jeste. I kako onda da naši istraživači posežu za nekim problemima i njihovim rešenjima kao filosofa iz vlastitog naroda kada najčešće ni ne znaju da su ovi postojali a još manje čime su se i kako bavili?”